Tvrdnje bosanskog zvaničnika o članstvu u NATO-u osporene unutrašnjim podjelama i zahtjevima Saveza

Alija Kožljak, šef kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, nedavno je u emisiji Federalne televizije „Plenum“ ustvrdio da je Bosna i Hercegovina (BiH) ispunila sve formalne i pravne uslove za članstvo u NATO-u, implicirajući da bi poziv mogao biti upućen već sutra.

Iako Kožljakove tvrdnje imaju određeno formalno i pravno utemeljenje zbog dugogodišnjeg angažmana BiH sa strukturama NATO-a – uključujući Akcioni plan za članstvo (MAP), razne programe reformi i stalnu saradnju njenih Oružanih snaga sa Savezom – ideja o momentalnom članstvu pokazala se daleko složenijom. Sjedište NATO-a djeluje u Sarajevu više od dvije decenije, a Oružane snage BiH dosljedno su težile interoperabilnosti sa standardima Saveza. Međutim, suština njegove izjave – da je BiH praktično spremna za pristupanje i da je poziv neizbježan – postaje znatno spornija kada se politički realiteti prioritetno sagledavaju u odnosu na proceduralne korake, kako je izvijestila [Istraga.ba](https://istraga.ba/sve-obmane-alije-kozljaka-nato-put-preko-ankare/).

Kožljak pristupanje NATO-u predstavlja kao gotovo tehnički proces, gdje nacija ispunjava specifične kriterije i dobija pozivnicu. Ipak, u praksi, NATO funkcioniše prvenstveno kao politički kolektiv. Prihvatanje novog člana zahtijeva više od samo formalne saradnje ili odobrenih dokumenata; ono zahtijeva interni politički konsenzus, potpuno funkcionalnu državu i jednoglasan dogovor svih članica NATO-a da je vrijeme za proširenje politički i sigurnosno opravdano. BiH, trenutno, ne ispunjava sve ove ključne uslove.

Godinama su vlasti u Republici Srpskoj otvoreno odbijale članstvo u NATO-u, pri čemu je entitetska Narodna skupština čak usvojila rezoluciju kojom se proglašava „vojna neutralnost“. Ovaj čvrst stav ilustruje jasan nedostatak ključnog internog političkog konsenzusa koji NATO smatra esencijalnim za pristupanje.

Uporno i neriješeno pitanje vojne imovine dodatno komplikuje put BiH. Registracija buduće vojne imovine pod državom BiH odavno je naglašavana od strane NATO-a kao ključni preduslov za napredovanje ka članstvu. Nadalje, zemlja se često suočava sa institucionalnim zastojima i političkim previranjima koji često ometaju donošenje odluka. Za savez izgrađen na konsenzusu članica, prihvatanje države sa dubokim unutrašnjim sporovima predstavlja značajan politički rizik.

Suprotno tvrdnjama šefa kabineta Bećirovića, sam NATO je u martu jasno dao do znanja da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od članstva. Tokom sastanka sa Denisom Bećirovićem u Briselu, zamjenica generalnog sekretara NATO-a Radmila Šekerinska naglasila je da ključni napredak zavisi od same zemlje kandidata. Eksplicitno je navela da institucije BiH moraju prvo postići interni konsenzus i formalno zatražiti pristupanje NATO-u; tek nakon što se uputi poziv, počinje zahtjevnija faza procesa.

Dalje pobijaju Kožljakove izjave i uvidi člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. On je otkrio da su tokom nedavne posjete sjedištu NATO-a, i on i Bećirović bili informisani da Bosna i Hercegovina mora udvostručiti svoj budžet za odbranu. Komšić je naveo da očekivanja za BiH, koja će uskoro biti jasno artikulisana, uključuju ispunjavanje određenih političkih preduslova, najznačajnije povećanje izdvajanja za odbranu Oružanih snaga BiH sa 0,9% na 1,8% BDP-a.

Precizan cilj obmanjujućih izjava šefa kabineta Denisa Bećirovića o navodno skorom članstvu BiH u NATO-u ostaje nejasan. Ono što je, međutim, sigurno jeste da Alija Kožljak neće moći prisustvovati predstojećem samitu NATO-a u Ankari ovog jula. To je zato što je Bećirovićev pomoćnik odavno stavljen na „crnu listu“ od strane turskih vlasti, koje ga povezuju sa pokretom Hizmet, koji Ankara pripisuje Fethullahu Gülenu (FETO). Posljedično, Kožljak dosljedno propušta Bećirovićeve sastanke sa turskim zvaničnicima i čak mu je zabranjen tranzit kroz turske aerodrome. Uprkos Kožljakovim poricanjima, foto dokazi navodno proturječe njegovim tvrdnjama.