Bosanski ljubitelj sporta vraća se kući nakon decenija u inostranstvu

Asim "Akica" Ikić, rođen 15. novembra 1960. godine u Vidoriji, Bosanski Novi, poznata je ličnost u zajednici. On i njegova supruga Suada odgojili su svoju djecu, Amru i Adnana, koji su oboje stekli magistarske diplome. Također su ponosni djed i nena dviju unuka iz Kölna. Dvadeset i pet godina, Asim je svoj dom imao u Atlanti, SAD.

Njegov sin, Adnan, također je naslijedio ljubav prema sportu. Adnan je postigao značajan uspjeh u Americi, postavši vođa navijača NBA tima Atlanta Hawks. To je jedinstveno postignuće za Bosanca u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. Asim i Adnan redovno posjećuju domaće utakmice Hawksa. Također prate utakmice bh. nogometne reprezentacije kada se igraju u SAD-u.

Asimov sportski put započeo je u Bosanskom Novom 1970-ih godina. Posvetio se lokalnim klubovima. Iako je podržavao nogometni klub Sloboda i druge timove, kajakaštvo je bila njegova prava strast. U Kajak klubu Ada, od mladog veslača postao je ključna figura. Služio je kao sekretar i član upravnog odbora, značajno doprinoseći od 1983. do 1992. godine. Sa pokojnim Jupom Dizdarevićem, pomogao je u stvaranju Adeine "druge zlatne generacije" kajakaša, koji su se istakli u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Entuzijasti poput Himze Safića, Mitra Lazića i Ranka Đurđekanovića podržavali su ove napore.

Asim je također organizirao društvene događaje. Sa Enom Dedićem i Emirom Mulalićem pokrenuo je popularne futsal turnire koji su okupljali različite gradske četvrti. Zaboravan događaj poslije rata bila je utakmica u čast nogometne legende Satka Ahmetovića, koja je okupila oko 30 bivših igrača Slobode.

Nakon rata 1995. godine, Asim se preselio u Njemačku. Nakratko se vratio u Podlug kod Sanskog Mosta prije nego što se 2001. godine nastanio u Atlanti. Uprkos ugodnom životu u Americi, osjećao je snažnu nostalgiju za svojim rodnim gradom. Izjavio je da njegovo srce uvijek pripada Bosanskom Novom. Asim je također obavio duhovno putovanje, izvršivši Umru, hodočašće u Meku i Medinu. Sada se trajno vraća u Vidoriju u Bosanski Novi. Planira provesti svoje penzionerske dane uz rijeke Unu i Sanu, na mjestu koje smatra svojim pravim domom.